Kad sam ja zapravo pocela vjerovati u ono sto sam citala u astroloskim knjigama? Po prirodi sam logicar koji se uvijek priklanjao naucnim objasnjenjima ali radoznalost me tjerala da citam i da se posvetim toj nimalo egzaktnoj "nauci". Malo po malo pocela sam i izracunavati horoskope, ali u to vrijeme radila sam to 'pjeske' bez pomoci modernog pomagala zvanog kompjuter. Izrada jednog horoskopa oduzimala mi je po nekoliko sati. Astrologija je konacno postala moj hobi. Kad sam prvi put izracunala svoj natalni horoskop i pocela ga tumaciti (u to vrijeme potpuno se oslanjajuci na knjige) sokiralo me je koliko je tumacenje karte bilo tacno. Potom su slijedile druga, treca natalna karta i svaki put su me njihova tumacenja ostavljala bez rijeci, ali cak ni tada nisam bila uvjerena u egzaktnost ove nauke. Sto vise ucite o astrologiji sve vise shvatate da to nisu babine gatke i da postoji jos mnogo njenih ogranaka za koje niste znali te da ce vam biti potrebne godine ucenja da bi zagrebali samo povrsinu ove umjetnosti tumacenja ljudskih karaktera i sudbina. Nakon nekoliko godina izracunavanja svih vrsta horoskopa dogadjalo mi se da karta sa nevjerovatnom preciznoscu predvidi neke dogadjaje, ali svaki put bih samoj sebi rekla "i corava koka ubode zrno".
Prvi pravi dokaz egzaktnosti ove nauke osjetila sam na svojoj kozi 1999. godine nakon pomracenja sunca. Ovo pomracenje trajalo je cetiri minute i u zoodijackom krugu palo je na moj Ascendent (podznak). Ovo pomracenje zasjenilo je pune cetiri godine mog zivota, e tad sam konacno pomislila "e ovo vise nije slucajno". Ne kaze se dzabe u nasem narodu: "Kad ti jedan covjek kaze pijan si, nasmij se, kad ti kazu dvojica zamisli se, a ako ti to kaze i treci, valjaj se...". Tad sam shvatila da horoskop ne grijesi, grijese samo oni koji ga tumace... |
